izvor life of maximilian.
Na Balkanu zivim vec skoro cijeli svoj zivot i tacno postoji niz pravila koje sam ‘pokupio’ na tom svom zivotnom putu. Jedno od tih jeste pravilo da se uvijek zainteresujem za ljude koji su masovno pljuvani od strane drugih. To je neki moj intuitivni kompas da kod tih ljudi ‘ima nesto da valja’.
Par puta mi se slicna stvar desila sa nekim lokalnim ljudima a evo od nedavno, bas ta rulja mi je skrenula paznju na Doris Bizetic. Znam za nju jos iz doba onih humoristickih emisija sa njenim ocem i nikada mi nije nesto privlacila paznju jer takve emisije ne gledam – ali, izdala je album. I tu prica krece.
Od raznih gifova koji je ismijavaju do brojnih twitter statusa koji govore ovakva je, onakva je…Tu je i veliki broj cool i urbanih (najcesce srba) koji u tom svom nekom laidback stilu iza skrivenih avatara ismijavaju ono sto Doris radi. ‘Neka mi neko prereze grkljan’ i onda link na neki njen nastup. Doris je ‘poludela’ ona je ovakva, onakva.
Ok. U redu. Doris jeste specificna po svemu. Ja cesto kazem ‘kao da je pala s Marsa’, ali to nikako ne mislim u nekom podrugljivom kontekstu. Bucmasta, pomalo nezgrapna sa istrzanim pokretima – ona jeste takva kakva jeste. Imam muzicko znanje iza sebe jer sam zavrsio i skole za muziku, poznajem komponovanje i zivio sam u Britaniji. To mi daje dovoljno uvida da mogu sa sigurnoscu da tvrdim da Doris nije neko ko je eto ‘tek tako’ napravila stvari. Njene pjesme jesu muzicki kompleksne u kontekstu harmonije i aranzmana, koji su trenutno preavangardni za Balkan. Posebno mi se svidjaju njeni tekstovi koje je sama pisala. Dakle, imate milion ‘pokusaja’ pjevaca sa Balkana koji su ‘snimali materijal za svjetsko trziste’ i ‘pisali tekstove na engleskom’. Medjutim, trebate zivjeti godinama u engleskom mindsetu da biste te pjesme napisali na nacin da ih pravi englezi prihvate. To nikada nikome nije poslo za rukom sa Balkana jer kada ljudi ovde pisu tekstove na engleskom, drze se nekih opstepoznatih fraza koje su apstraktne te koriste izlizane rijeci tipa ‘back to you, I hope that you feel it too’ i slicne fraze.
Kod Doris u tekstovima imate drugaciju situaciju. Ona pjeva ‘drugacije’ na engleskom. Njeni tekstovi su u duhu engleskog jezika, tekstovi koje sutra mozete cuti na albumu Rihanne ili bilo gdje drugo. ‘We’ve become what we see on TV’ je nesto sto nikad Zeljko Joksimovic nece otpjevati, jer je previse ‘situation specific’. ‘Don’t wear lipstick next time…’ Mislim, koliko god ljudima na Balkanu bilo tesko za skontati, ovaj nacin pisanja tekstova jeste ispred svih drugih pokusaja sa ovih prostora.
Svidja mi se i to sto je Doris sve te pjesme muzicki sama napisala i isproducirala. Dakle, djevojka ima znanje. Zadnjih 3, 4 godine se i sam posvecujem ucenju produkcije muzike i nemate pojma koliko vremena covjek mora da potrosi da nauci sve kompresije, equalizere, mixanje frekvencija, tonova…slaganje harmonija. To je posao koji je iscrpan, tezak i koji drugi ne vide. Zato, respect za djevojku.
Iskreno, najveci respect ide za njen stav. Nije lako izgledati, oblaciti se i ponasati se kao Doris u zemlji kao sto je Srbija i na prostoru kao sto je Balkan. Ljudi ovde su gladne aveti koji samo reze i cekaju sledeci plijen. Gladni su krvi i lomace i samo cekaju sledecu zrtvu koju ce da razapnu i rascerece. Ovde ljudi ne vole uspjeh. Cijene te samo ako odes u inostranstvo i napravis nesto tamo. Kada bi Doris upala u svjetske muzicke vode – twitter bi bio pun hvalospjeva o njoj, to je sigurno. Sada, sve sto radi se docekuje na noz. Ismijava se. Sve te face po twitteru koje je tako lako uzimaju u usta i pljuju NIKADA nece imati kolicinu znanja koje ona (odgovorno tvrdim) ima – a nece imati ni MUDA da ustanu, stanu pred ogromnu masu za koju mogu pretpostaviti da ce ih apriori popljuvati i da budu drugaciji. Lakse je biti cool u svojoj sobi u 140 karaktera nego napraviti pomak naprijed.
Licno bih volio da imam taj stadij slobode koju ima Doris Bizetic. Meni jos uvijek nije svejedno sta ce drugi ljudi reci ali svakodnevno, naporno radim na tome da mi postane svejedno. No nebitno.
Poenta svega – danas je to Doris. Sutra je neko drugi. Mozda ja. Mozda neko treci. Nebitno. Uvijek ce ljudi sa Balkana traiziti metu u koju ce uperiti svoje prljave prste i koju ce ismijavati, jer kada stojis u gomili koja ismijava, onda su tvoje licne mane, propusti i supljine nevidljive.
Kako god. U zdravlje!